Za “Start” : Sanjam da iz sveg glasa otpjevam našu himnu

Sergej Barbarez, kapiten bh. nogometne reprezentacije i HSV-a, lider je od glave do pete, svejedno da li na terenu ili van njega. Za Start govori o dosadašnjoj karijeri, Veležu, prvim i jedinim do sada puštenim suzama na terenu, humanitarnom radu, kladionicama… – Mostarac, rođen 17. septembra 1971. godine, u dosadašnjoj karijeri igrao je za Velež, Union Berlin, Hanover, Hansu , Borusiju (D).

U 150 bundesligaških utakmica do sada, na svakoj trećoj bio strijelac. Oženjen Anom, otac dva sina

1. Vaša majka i pokojni otac su bili sportisti, koliko Vam je to odredilo profesionalni put?
– Sigurno da je to dosta uticalo na mene. Majka se dugo bavila rukometom, otac je također dugo igrao nogomet. Onda smo se sestra i ja podijelili, ona je počela igrati rukomet, a ja nogomet. Ali, da ne bude zabune, ja nisam imao nikakav pritisak od roditelja, moj izbor je bila moja želja.

2. Najveći uspjeh u karijeri?
– Uspjehom ne smatram samo titule nego i napredak. Za mene je uspjeh to što sam iz 4. lige dogurao da jednog dana postanem najbolji strijelac Bundeslige. To je za mene veliki uspjeh. Uz to, dostigao sam i kontinuitet u kvalitetu, što je jako važno. Ovo će biti moja deveta sezona u Bundesligi. To je meni veći uspjeh nego titula, recimo 1992. godine kada sam sa Hanoverom osvojio Kup Njemačke.

3. Koji Vam je sportski poraz najteže pao?
– To je svakako meč protiv Danske. To nije bio rezultatski poraz ali je bio veliki poraz za sviju nas. Bez ikakvih razmišljanja.

4. Igrali ste za dosta klubova, koji je najviše ostavio traga?
– Mislim da je to Union Berlin u kojem sam tri sezone igrao u 3. ligi, ali to je klub koji me izbacio na površinu. Iako je to bila 3. liga, tu sam počeo da stvaram ime u Njemačkoj, ljudi su me počeli primjećivati.

5. Postoji li klub za koji želite nastupiti jednog dana?
– Ne.

6. Postoji li klub za koji ne biste igrali?
– Da nekoga mrzim? Ne. Naprimjer, ja sam u Dortmundu tokom dvije godine imao loš period. Imao sam dosta problema ali imao bih toliko hrabrosti da kažem kako bih opet igrao za taj klub.

7. Frank Pagelsdorf je trener koji je u Vašoj bundesligaškoj karijeri imao znatan uticaj. Ko je još ostavio traga na Vašem sportskom razvoju?
– Sigurno da je Pagelsdorf jedan od najzaslužnijih jer mi je on bio trener u četiri kluba. Uvijek ističem i Lina zato što sam kod njega, drugu godinu u Rostoku, napravio veliki pomak u Bundesligi. To najbolje pokazuje činjenica da je od 17 klubova iz Bundeslige njih deset bilo zainteresirano za mene. Nijh dvojica su me, naravno uz moj trud i rad, dovela na ovu poziciju gdje sam danas.

8. Nogometni uzor?
– Bili su to Tuce, Kajtaz i ona njihova Veležova generacija. Ja sam sada u tim godinama kada ljudi mene smatraju za uzor.

9. Sergej Barbarez na terenu…?
– Emotivan, čovjek koji uvijek želi pobijediti i koji mrzi nepravdu.

10. A u privatnom životu?
– Mogu da budem jednostavan i nejednostavan, zavisi s kakvim ljudima imam posla. Pokušavam jednostavno da živim. Porodičan sam čovjek koji voli svoje prijatelje.

11. Šta mislite o namještenim utakmicama?
– Srećom nisam nikada bio u toj ulozi, niti u klubu gdje se to dešavalo, pa ne mogu konkretnije ništa da govorim. Sigurno je, međutim, da je to najveća zlo u sportu.

12. Znači li to da u Bundesligi nema namještenih utakmica?
– Mogu to sa sigurnošću da potvrdim.

14. Koliko pretrčite za vrijeme jedne bundesligaške utakmice?
– To mi nikad niko nije mjerio, a uvijek sam želio da to saznam.

15. Da li pripadate grupi ljudi koja na utakmici pretrči više ili manje?
– Recimo da pripadam grupi ljudi koja više koristi svoju glavu na utakmici.

16. Koliko smršate za 90 minuta na terenu?
– Ma nemam ja šta smršati… (smijeh). Kada igramo utakmice u augustu i septembru, na terenu je preko 40 stepeni. To su veliki problemi za igrače i moguće je da pojedinci izgube koji kilogram.

17. Kako ste primili vijest da se Velež ove sezone nije vratio u Premijer ligu?
– Žalosno. Nisam baš redovno sve to pratio, ali uvijek kada sam pitao bili su prvi, i sve su prokockali u zadnje dvije utakmice. Žalosno je to, za ovaj grad, za te momke… ali, tu se ne može ništa promijeniti, ide se dalje.

18. Kakva je bila Vaša reakcija na vijest da je napustio društvo najboljih nakon punih 50 godina ?
– To je nešto najgore što se moglo desiti klubu sa takvom tradicijom.

19. Mislite li da je klubu u kojem ste ponikli mjesto na stadionu pod Bijelim brijegom?
– Ja bih volio. Međutim, manje sam upoznat kakva je situacija u gradu i koji se ljudi pitaju. Sigurno je da bih volio da se to desi.

20. Ko treba riješiti taj problem?
– Ja ne znam i ko je to zabranio. Ti koji su zabranili trebali bi to i da riješe.

21. Veležova generacija koja je igrala najljepši nogomet?
– Rekao sam ko su mi bili idoli i njih znam, njih sam upamtio. Za mene je to bilo nešto veliko. Stajati iza gola, njima skupljati lopte, već tada sam bio ponosan kao niko. Dosta sam čuo i gledao starih snimaka kako su igrali Slišković, Bajević, Vladić, Marić… O njima kao igračima sam čuo sve najbolje i za njih mnogi kažu da je to nešto najbolje što je Velež ikada imao.

22. HalilhodžIć ili Bajević ?
– Oba. Nemoguće je djeliti ih.

23. Kakav je osjećaj nositi kapitensku traku nacionalne selekcije?
– To je teško opisati. To je nešto fenomenalno što ja nikada nisam mogao zamisliti ni sanjati. Nije mi samo čast predvoditi jedanaest ili osamnaest igrača nego predstavljati svoju državu.

24. Ko je u reprezentativnoj svlačionici najšaljiviji, zadužen za dizanje atmosfere?
– Ima nas tu dosta. Malo prednjaži Bulend Bišćević i, kada je s nama, Samir Muratović. Atmosfera u reprezentaciji je super i uvijek sam rado dolazio na pripreme i utakmice, baš zbog te atmosfere.

25. Vratimo se Danskoj. Kako ste podnijeli taj neriješen rezultat?
– To je bilo prvi put u životu da sam zaplakao zbog nogometa. Kada sam gledao utakmice sa Evropskog prvenstva, svaku večer sam sanjao tu utakmicu protiv Danske i razmišljao kako smo sve to propustili.

26. Vjerujete li da u narednim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo možemo doći do željenog cilja?
– Ja se nadam. Ja sam tu još jedan ciklus za SP i kao kapiten i član reprezentacije nastojat ću da nešto napravimo, bar da nastavimo ovaj niz koji smo napravili i održimo atmosferu koju imamo. To je primarni cilj koji treba ispuniti.

27. Dijelite li mišljenje da je stadion Koševo uklet za nogometnu reprezentaciju?
– Sve je do nas, ali je evidentno da smo imali loša iskustva sa Koševom. Svi znaju da mi nogometaši tražimo neke svoje talismane odnosno zareve, kako mi kažemo u Mostaru. Sigurno je da se mi psihički stabilnije osjećamo kada utakmice igramo na Bilinom Polju.

28. Kako je stajati na terenu dok svira državna himna koja nema teksta?
– To je vrlo teško – svira himna a mi nemamo riječi te himne. Mi možemo samo da gledamo kako momci u drugim reprezentacijama pjevaju svoju himnu, iz sveg glasa. Ja bih isto to želio. To bi mi bilo ostvarenje velikog sna.

29. Obećana zemlja?
– Njemačka. Tu sam punih četrnaest godina, ovdje su mi se rodila oba sina…

30. Gdje ljetujete?
– Dva puta godišnje imam odmor. Uvijek prvo dođem u Mostar i onda odem na Jadransko more. Nije bitna lokacija, meni je važno samo da je mirno.

31. Gdje ćete živjeti nakon završetka igračke karijere?
– Ostat ću u Njemačkoj.

32. Imate li trenerskih ambicija?
– Nisam do sada imao iako mnogi pokušavaju da promijene moju odluku. U principu, ne volim neke velike planove. Imam još dvije godine ugovora pa ćemo vidjeti šta ću.

33. Poznati ste kao rado viđen gost javnih priredbi, modnih svečanosti…?
– Ljudi vole da me vide. Ja sam jedan od rijetkih u Hamburgu koji dobiva pozivnice za takve događaje, a meni čini veliko zadovoljstvo da se pojavim na tim manifestacijama.

34. Kakav je osjećaj kada nogometaš prošeta modnom pistom?
– Meni to pričinjava zadovoljstvo, zato to i radim. Pokušavam uraditi nešto što do tada u životu nikada nisam uradio. A, posebno ako se pritom radi o dobrotvornoj akciji.

35. Koji je Vaš stil?
– Nemam neki pravac koji redovno pratim, sve je do moje volje i vremenske prognoze. Jednostavno, najvažnije mi je da se dobro osjećam u onom što nosim.

36. Kako biste ocijenili stil Bosanaca i Hercegovaca?
– Ovdje se momci i djevojke bolje oblače nego u Njemačkoj. Mi smo uvijek takvi bili, uvijek mora sve štimati. Tako je i ostalo, bez obzira kakav je budžet i koliko ljudi zarađivali, naši ljudi uvijek su nosili dobre stvari.

37. Hoće li uskoro “pasti” nova frizura i boja kose?
– Za sada ostaje plava boja jer mi se to sviđa. Zavisi samo o dužini, hoće li biti duža ili kraća.

38. Crnke ili plavuše?
– Nemam takvu podjelu.

39. Omiljeni parfem?
– Imam jedan parfem koji koristim dugo godina. Radi se o jednom belgijskom parfemu kojeg ja volim i forsiram, a i moja supruga ga voli.

40. Da li postoje trenuci kada zasmetaju obožavatelji?
– Sigurno je da ima momenata kada bi čovjek htio više privatnosti. Međutim, ja rezoniram da je to dio mog posla. Kada tako razmišljam, onda pređem preko nekih stvari koje mi zasmetaju. U pricipu, nemam velikih problema s tim.

41. Da li se ikada pojavila nemoralna ponuda od obožavateljki?
– Ne. Nešto neugodno mi se nikada nije desilo. Sve su to bile pozitivne stvari.

42. Gdje ste veća zvijezda, ovdje ili u Njemačkoj ?
– Moža malo viš ovdje jer me ljudi rjeđe viđaju. Posljednjih godina to je u Hamburgu došo na zavidan nivo.

43. Uz javni život i modu idu brza i “moćna auta. Volite li brzu vožnju?
– Ne. Imam porodicu i najvažnije mi je da je auto sigurno.

44. Kompjuter ili knjiga?
– Kompjuter.

45. Kada ste i koju knjigu posljednji put pročitali?
– Mnogo sam ih počeo a završio nisam.

46. Koju vrstu muzike najradije slušate?
– Slušam sve, zavisi od toga gdje se nalazim i kakva je atmosfera. Kad sam ovdje slušam samo našu muziku, u Njemačkoj pretežno stranu.

47. Baljić snima svoj CD. Možemo li, nakon novogodišnje premijere ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu, očekivati i neki Vaš CD?
– Ma neee. Ono pred Pozorištem je bilo nešto fantastično, pred toliko ljudi stajati i pjevati a da pritom nisam imao neku tremu, što me posebno iznenadilo. Posebno je zadovoljstvo bilo što je sve to bilo u humanitarne svrhe.

48. Sta Vam u životu znače djeca?
– Gotovo sve. Ne samo moja, nego djeca uopšte.

49. Šta Vas je motiviralo da budete jedan od najaktivnijih humanitarnih radnika u našoj zemlji?
– Pa, u Centar za djecu i omladinu sa posebnim potrebama u Mostaru došao sam sasvim slučajno jer je direktorica Jasna Rebac velika prijateljica sa mojom mamom, igrali su zajedno rukomet. Ja sam nakon te posjete sebi dao obavezu, na bilo koji način, pokušati njima pomoći. Samim mojim prisustvom, vidim da se djeca super osjećaju tih nekoliko dana, da im moj autogram ili slika sa mnom mnogo znači.

50. Kakav je osjećaj pomoći djeci kojoj je ta pomoć neophodna?
– Ma super je to nešto. Meni su ta djeca već počela da pišu pisma, kada dođem grle me, ljube… Kada vidite da svojim prisustvom nekom darujete osmijeh na licu, to je nešto što mene čini sretnim i zbog čega svaki put pokušavam da što više uradim za njih.

51. U Njemačkoj pripremate osnivanje Fondacije koja će se baviti prikupljanjem novca za pomoć djeci. Gdje namjeravate usmjeriti prikupljeni novac?
– Zelim da otvorim jedan ili dva računa gdje bi, preko humanitarnih akcija, stizao novac i kojeg bi ja proslijedio ovamo. Na primjer, nedavno sam organizovao humanitarnu utakmicu popularnih pjevača, sporitsta, novinara. Iako se nismo znali, odazvali su se mnogi poznati ljudi Njemačke i to su stvari koje me još više podstiču da nastavim ovaj posao.

52. Da se još samo malo vratimo nogometu. Napadački ili taktički?
– Napadački.

53. Znači li to da je malo utakmica sa EP koje su Vam se dopale?
– Pa dobro, ja kao trener sigurno da na EP ne bih igrao ništa drugačije nego što su igrali svi ostali.

54. Tri najkvalittnije evropske lige?
– Njemačka, Španija i Engleska koju sam ja uvijek nekako forsirao.

55. Jeste li ikada svojom karizmom i uticajem doprinijeli da neki bh. Igrač ostvari transfer u Bundesligi?
– Bilo je toga mnogo. Meni je u takvim situacijama dužnost da kažem ono što jeste. Nisam nijednom zažalio.

56. Menadžeri u nogometu?
– Cjelokupno gledano, ne vlada neko dobro mišljenje o njima. Ja sam imao super iskustvo sa svojim menadžerom s kojim sam od početka karijere u Njemačkoj. Uvijek sam imao dobar odnos, više prijateljski nego igrač-menadžer.

57. Poredajte po Vašem izboru pet najkvalitetnijih igrača danasnjice?
– Pires, Viera, Balack, Davids i Makay. To su igrači koji znaju kakav je njihov posao. Ja volim igrače koji znaju šta im je raditi i to urade bez previše komplikacija.

58. Ovogodišnje EP, između ostalog, obilježilo je promovisanje supruga nogometaša kao starleta. Čak su se i supruge ruskih nogometaša slikale (polu)gole. Kako bi reagovali kada bi neko predlozio tu ideju bh. reprezentativcima?
– Ja vjerujem da su oni to uradili kako bi popravili pozornost, da ljudi više navijaju za njih. To su davno neke države radile, a Rusi na ovom EP. Mislim, ako će to poboljšati stimulaciju igrača, ako će bolje igrati, zašto da ne.

59. Vjerujete li u “obnovu” lige bivše Jugoslavije tj. regionalnu ligu sa Zvezdom, Partizanom, Dinamom, Hajdukom, Sarajevom, Željom i ostalima?
– To bi sigurno pomoglo da se podigne kvalitet nogometa. S druge strane, nisam u stanju da procijenim kakva je ukupna situacija u tim državama.

60. Jeste li jugonostalgičar?
– Ima faza sigurno kada to jesam. Pogotovo kada dođem u Mostar, vidim neke stvari…

61. Kojim se jezikom priča u kući Barbarezovih u Hamburgu?
– Pokušavamo našim jezikom iako djeca malo pretežu na njemački jezik, ali nastojimo sa njima pričati na našem jeziku.

62. Izvršavate li svoju građansku dužnost glasanja?
– Ne. Jednom u životu sam glasao i to kada sam bio u vojsci.

63. Jeste li sujevjerni?
– Što se tiče sporta, ponekad. A inače, ako je čovjek pošten, ako radi ispravne stvari mislim da će to ostati upamćeno i da će s te strane dobro proći u životu.

64. Odete li do kladionice?
– Ne. Samo kad sam u reprezentaciji. Onda moram jer sam prisiljen na to.

65. Ima li nešto što Vam je ostalo neostvarena želja?
– Svakako da mi je velika želja da sa reprezentacijom odem na neki veliki turnir.

66. Koliko Vam znači Mostar?
– Sigurno da mi znači, čim se stalno vraćam njemu jasno je da mi znači.

67. Koliko se razlikuje Mostar u kojem ste živjeli prije rata i Mostar danas?
– Po svemu se razlikuje. Osjeti se još uvijek ta atmosfera podijeljenosti, ali ja kažem da se u svakom dijelu grada osjećam ugodno i zato uvijek dolazim u Mostar.

68. Jeste li ikada skočili sa Starog mosta ?
– Ne.

69. Postoji li nešto što bi Vas natjeralo da to učinite?
– Ne daj Bože nekih nevolja…(smijeh)

70. Do kada ćemo Sergeja Barbareza gledati na nogometnim terenima?
– Sigurno još dvije godine. Kad bi otišli da Svjetsko prvenstva 2006. godine u Njemačkoj onda bi se nakon toga sigurno oprostio. To bi bio vrhunac moje karijere.